Nastavljamo sa igrama koje možete primjenjivati sa djecom uz najveće motivatore-našim četveronožnim prijateljima. Nadovezat ćemo se na prvi dio istoimenog članka te ćemo ponoviti “pravila” igre.

Ponavljamo kako se Vaš kućni ljubimac mora osjećati sigurno i zadovoljno tijekom igre. Ako ne želi u određenom trenutku sudjelovati nemojte ga držati i uskraćivati kretanje. Također Vas molimo da ne dopuštate djetetu da “jaše” četvernožnog prijatelja ili da ga jako stišće. Zaustavite takve radnje odmah uz objašnjenje kako svi imamo osjećaje pa tako i on te da ga zbog takvih postupaka može boljeti. Sada kad smo unaprijed označili da je sigurnost kako djeteta tako i kućnog ljubimca na prvom mjestu možemo krenuti!

Naš Paško nam je ponovno motivator i model u nekim aktivnostima 🙂 Zajedno uz kolege Davora Duića, Blanku Gilju i Tomislava Keresmana je došlo do ideja za različite aktivnosti koje unapređuju različite razvojne vještine kod djece.

1. Igra skrivača

Ovo je jako zanimljiva i motivirajuća igra za djecu, osobito ako je Vaš četveronožni prijatelj pas. Pas i Vi brojite do recimo 10, ovisno o tome koliko djetetu treba vremena da bi došlo do ideje i isplaniralo skrivanje. Dijete se skriva za to vrijeme sa keksom u ruci. Nakon što izbrojite do unaprijed određenog broja, potraga kreće! S nekom djecom će trebati vođenje, zajedno se s njima skrivati, pružati im podršku tijekom čekanja dok ih pas ne pronađe, možda će trebati uz sličice izabrati mjesto za skrivanje. Pravilo igre je da nema skrivanja na ista mjesta!

Naravno ovisno o sposobnosti Vašeg djeteta da čeka, da održi pažnju i da se regulira ćete određivati u kojem vremenskom periodu će ga pas pronaći. Ako Vaše dijete ima problema sa održavanjem pažnje, čekanjem i regulacijom tada je velika mogućnost da će se ono samo otkriti i viknuti “Tu sam!” i dati psiću keksić. Pokušajte ga pronaći prije te opcije. I zatim vremenom porudljivati vrijeme koje dijete mora čekati da bude otkriveno. Možete tu koristiti i živote. Ako se dijete otkrije samo, gubi jedan život! Zatim možete i promijeniti uloge. Dijete broji dok se Vi i pas skrivate 🙂

Čini se kao jednostavna igra, ali djetetu je potrebno puno vještina kako bi sudjelovalo u ovoj igri što nekoj djeci može predstavljati izazov. Jedna od vještina je ideacija. Dijete mora imati ideju gdje bi se moglo sakriti. Dijete prvo mora razumjeti što se od njega traži te svaki put imati različite ideje. Planiranje je još jedna stavka u vještinama praksije. Dijete mora isplanirati na koji će se način sakriti iza, ispod određenog predmeta ili će morati koristiti još neki predmet kako bi se prekrio. Dijete mora biti motivirano, cilju usmjereno. Mora usmjeriti svoju pažnju na zadatak. Treba anticipirati cijelo vrijeme i biti mirno dok ga pas ne pronađe što zna biti izazov za djecu koja imaju problema sa regulacijom i nemirom. Dijete je uzbuđeno za vrijeme te aktivnosti u isčekivanju kada će ga pas pronaći! Vještine samoregulacije su bitne za ovu aktivnost. Također dijete mora znati i korake aktivnosti, sekvence. Kada se kreće skrivati, što kada ga pas pronađe. Mora zapamtiti da mora dati psu keksić što je odgođeno pamćenje. Dijete mora biti u mogućnosti tolerirati teksturu keksića. Masniji keksić koji ostavlja mrvice na rukama može smetati nekoj djeci koja su taktilno preosjetljiva. Možete poredati npr. 3 keksa s kojima će se dijete skrivati. Tu će se nalaziti 2 keksa sa teksturom koju dijete tolerira i 1 keks koji mu predstavlja izazov. Za početak možete krenuti sa keksićima koji ne ostavljaju tragove na rukama i čiju teksturu dijete može tolerirati. Kada da ta dva keksića psu, prelazite na izazovni keksić. Ako dijete odbija i ima velike emocionalne reakcije jer njegov neurološki sustav možda nikako ne može prihvatiti taj keks tada nemojte izbjeći taj keks već pružite malo po malo djetetu iskustvo kroz određeni period i na različite načine koji dijete može prihvatiti.

Dijete keksić sa stola može skupiti hvataljkom ili sa žlicom i staviti u neku torbicu. Na taj način dolazi u kontakt sa keksom, niste ga izbjegavanjem naučili da je bolje ne dirati taj keks, već ste mu ukazali kako postoji način da se “suoči” s tim izazovom. Kako vrijeme ide, dijete će se sve više opuštati iskustvom. Drugi korak je da rukom prebaci keks u torbu. Treći korak možda već bude da ga drži u ruci cijelo vrijeme! 🙂 Tada možete skratiti vrijeme traženja i vremenom postepeno produživati kako bi se dijete malo po malo navikavalo na neki nepoželjniji podražaj.

2. Dostava!

Dostavljač keksića?! Zašto ne! Za ovu aktivnost je poželjno da imate neki uteg, odnosno teži predmet na koji možete staviti keks. Zašto teži predmet? Zato jer će dijete gurati taj predmet na kojem je keks, a kroz guranje težih predmeta dijete dobije proprioceptivne podražaje koji su važni za bolju shemu tijela, kako bi naše tijelo znalo nalazi u odnosu na drugi dio tijela, kako bi znalo koliko snage upotrijebiti u nekoj aktivnosti, za bolju posturalnu kontrolu, samoregulacijske vještine, organizaciju ponašanja, itd. Ako dijete ima izazova na ovom području ono može utjecati na njegove svakodnevne aktivnosti (može biti nespretno, sudarati se sa predmetima, može biti inertno, teže može odgovoriti pomicanjem ruku da se zaštiti tijekom padanja, može jako ili preslabo pritiskati olovkom tijekom pisanja, itd.).

Za ovu igru ćete trebati ili dvije vijače ili možete od jastučića napraviti puteljak preko kojeg dijete mora nekom palicom, štapom ili nogom pomicati uteg s keksom do svog četveronožnog prijatelja. Cestu možete sagraditi od lakše varijante (pravocrtno) prema težoj (kružno ili cik-cak). Pravilo je da ne smije pomaknuti niti jedan dio ceste ili ako vidite da je ova aktivnost djetetu teška te da stalno pomiče cestu, odredite koliko puta može pomaknuti cestu u jednom pravcu. Kad pomakne cestu mora se vratiti na početak! Ovo je važno jer ne smijemo izostaviti važnost procesa učenja nošenja sa emocijama i reguliranja, osobito kad se suoče sa situacijom da nešto nije kako su oni zamislili ili kad nije po njihovom.

Za ovu aktivnost je potrebno imati vještine bilateralne koordinacije, vizualnog praćenja, održavanja pažnje na zadatak, čvrst hvat, dolazak u srednju linija tijela. Važna je samoregulacija u slučaju da pogriješi i pomakne cestu te da se mora vratiti na početak kao i anticipacija, čekanje (na početku dok mu dajete znak da može krenuti), prihvaćanje pravila. Znak možete dati tako da sporije govorite kako bi zadržali i produljili djetetovu pažnju te kako bi se dijete samoreguliralo: “Trrrriiiii, čeeeettttiiiirrrriiii, PAUZA, sad!). Ili možete koristiti vizualnu podršku. Papir na jednu stranu obojate zelenom bojom za znak KRENI, a drugu stranu crvenom bojom za znak ČEKAJ.

3. Gdje je keksić?

U kutiju sa različitim predmetima, teksturama možete ubaciti keks. Dijete bez gledanja mora pronaći isti taj keks. Ova vještina se zove stereognozija, odnosno prepoznavanje predmeta na temelju dodira, taktilne informacije. Sjetite se koliko dugo znamo “kopati” po torbi dok ne pronađemo željeni predmet! Osobe koje imaju izazov sa stereognozijom, taktilnom diskriminacijom, će jako teško biti uspješne u ovoj svakodnevnoj situaciji.

4. Kuglanje uz brojeve

Pripremite brojeve (iako ne moraju biti brojevi, mogu biti životinje, slova, oblici) i stavite ih u krug, a u sredinu stavite bocu koju će dijete zavrtiti kako bi dobilo jedan broj. Unaprijed pripremite čunjeve (boce) sa istim tim brojevima i lopte ili utege po težini. Na boce koje predstavljaju čunjeve stavite keksiće. Prvi korak je da dijete zavrti bocu kako bi dobilo jedan broj (recimo da je dobilo broj 3). Mora prepoznati koji je to broj i pronaći čunj s istim tim brojem (vizualna diskriminacija, uparivanje). Kada je pronašlo čunj broj 3, gađa ga sa loptom ili utegom i kad sruši, četveronožni prijatelj može omastiti brk! Dijete može zapisivati broj uspjeha i neuspjeha uz plus i minus te na ih kraju može zbrojiti; koliko je osvojilo plusića, a koliko minusića. Dijete se na ovaj način uči nositi sa emocijama u slučaju kada promaši ili ako ima više minusa nego plusića. Ali i veseliti ako je situacija obrnuta! A zašto lopte, utezi različite težine? Propriocepcija. Na taj način djetetovo tijelo mora odrediti koliko jako baciti predmet do čunja ovisno o težini predmeta. Tu možemo dobiti adaptivni odgovor, odnosno onaj odgovor od djeteta koji očekujemo a to je da prilagodi jačinu pokreta kako bi bio uspješan.

Nadamo se da ćete Vi, Vaše dijete i Vaš ljubimac uživati u idejama za igre 🙂