Gotovo svakodnevno se suočavamo sa situacijama gdje dolazi do izražaja naša samoregulacija. Zamislite se u situaciji da se vraćate umorni sa posla, a tramvaj je pun ljudi, vruće je, svako malo netko vas gurne, buka je, svako crveno svijetlo na semaforu je vaše, osjetite neugodne mirise… Najradije bi vrištali, gurnuli sve i izašli iz tramvaja. No, kontrolirate svoje misli, osjećaje, odnosno upravljate sami sobom na način da ostajete smireni i to s ciljem da ste brzo kući. Ja osobno imam problem u bučnoj okolini ili kada npr. radi televizor i netko još upali radio. Ako mi je dan bio težak moj izazov samoregulacije dolazi na vidjelo. U ovoj situaciji postoji mnogo komponenti kojima vi upravljate i uspješno se uspijevate regulirati. No što je sa djecom koja nemaju razvijene vještine samoregulacije?

Samoregulacija je sposobnost upravljanja i kontrole nad vlastitim ponašanjem, mislima, te mijenjanje istih u skladu sa zahtjevima situacije. Uključuje sposobnost inhibicije prvog odgovora, odupiranje od nevažnih stimulansa, te ustrajanje u zadacima čak i kada ne uživamo u njima. Samoregulacija je naša sposobnost održati razinu uzbuđenja u optimalnoj razini.  Na primjer dijete se ujutro budi za školu te se mora prilagoditi zahtjevima školske okoline (održavati pažnju, slušati, itd.). Zatim kada dođe kući mora svoj živčani sustav prilagoditi drugim zahtjevima, a navečer i za spavanje. Prilagodba okolini, stalno mijenjanje potreba i zahtjeva od živčanog sustava zahtijeva kompleksno procesiranje u mozgu.

Dakle samoregulacija je sposobnost pojedinca da održi ili ponovno postigne uravnoteženo ponašanje ili fizičko stanje (Emde, 1990.).

Roditelj/skrbnik zapravo utječe na razvoj djetetove vještine samoregulacije. Osoba koja je uz dijete bi trebala biti smirena (ko-regulacija), trebala bi što više pružati odgovarajući odgovor na djetetovu potrebu, te bi trebala biti prisutna i privrženost. Na privrženost utječu različiti faktori, a manjak privrženosti utječe na različite razvojne faktore. Ne smijemo zaboraviti na podupiranje pozitivnih i nepoželjenih ponašanja i to u vremenskom periodu od 1-2 sekunde. Kada se dijete smiri treba ga pozitivno nagraditi kako bi povezalo svoje trenutno rgulirano stanje sa pozitivnim potkrijepljenjem. Na sve to djelujemo i kroz osjetilne sustave: vizualno (ekspresija lica), auditivno (ton glasa), taktilno (dodirom).

Djeca osjećaju i upijaju kao spužvice. Na primjer, kada ste vi uznemireni, a uz vas je osoba koje je također uznemirena, nervozna, kako biste reagirali? Bili bi još uznemireniji. No kako bi reagirali kada bi došla uz vas osoba koja je smirena, pozitivna? Ta osoba bi vas smirila, vaša anksioznost bi popustila. Pa tako i djeca. Ovisno i o vašem odgovoru uz dijete će i dijete reagirati. To uključuje i ton, brzinu govora, govor tijela.

Isto tako imamo primjere iz prakse u kojima smo shavtili da ako roditelji sve odmah pružaju djetetu, bez neke odgode, uz stalno popuštanje, dobiju sve na gotovo, dijete i nema puno prilika učiti se vještinama samoregulacije. A kako djeca odrastaju roditelji žele da je dijete smaostalnije, da nije toliko zahtjevno, da nema ispade plača, vikanja jer im to uvelike počinje otežavati svakodnevicu. Ne mogu otići u trgovinu, šetnju bez ispada djeteta. Ali dijete dotad nije razvili mehanizme regulacije te će mu trebati dodatna podrška. U kasnijoj dobi je puno teže djelovati na vještine samoregulacije, no nije nemoguće uz dosljednost i upornost, ali će trebati duže vremena i dobra suradnja roditelj-terapeut.

Mnoga djeca sa problemom samoregulacije imaju i problem lošeg senzornog procesiranja i praksije. Dijete može demonstrirati česte emocionalne uspone i padove, iritabilnost, poteškoće sa prijelazima ili loše reakcije na neočekivane događaje, probleme hranjenja,… Dijete promatramo kroz njegovo ponašanje. Neka djeca imaju velikih problema sa samoregulacijom te mogu demonstrirati agresiju prema drugima, ali i autoagresiju. Nekoj djeci treba jako dugo vremena kako bi se regulirala.

Strategije za samoregulaciju zahtijevaju višu razinu kognitivnih vještina za riješavanje problema, samoupravljanje, prepoznavanje potrebe za razinom uzbuđenja i održavanje iste, pažnja, organizacija jezika,  radna memorija, organizacija prostora, vremena, cilj, evoluacija strategija. Neke od strategija koje terapeuti znaju koristiti, osim edukacije roditelji o njihovom ponašanju i signalima, jest i težinska deka koja je ravnomjerno raspoređena po djetetovom tijelu i kroz duboki pritisak djeluje umirujuće, uklanjanje distraktora (smanjivanje vizualnih i auditivnih distraktora npr. u mirnom kutu), pritisak dlanom o sredinu prsa jer tu imamo najviše proprioceptora i prolazi lutajući živac.

Lutajući živac je jedan od dvanaest kranijalnih živaca koji je ujedno najduži, najveći i najkompleksniji. Povezan je sa različitim sustavima, organima direktno sa mozgom. Neka istraživanja su dokazala kako se na n.vagus djeluje kroz pritisak na receptore koji se nalaze ispod površine kože ali i na one na koje se može djelovati čvrstim pritiskom. Lagani dodir djeluje ekscitirajuće, dok duboki smirujuće. Također su dokazali kako sve što što na ljude djeluje umirujuće (meditacija, duboko disanje) je povezano sa vagalnom aktivnošću i aktivnošću parasimpatičkog živčanog sustava.

Ovisno o procjeni terapeuta koriste se različite strategije, no ne postoji recept za isto. Ne mora svaka strategija biti uspješna, te se rezultati ne mogu očekivati ako se strategije ne provode svakodnevno, u svakoj situaciji, svaki put bez obzira koliko je teško. Razmislite samo koliko nama treba vremena da se na nešto naviknemo, koliko našem živčanom sustavu. Tako da trebat će strpljenja i dosljednosti. I zapamtite, samo zajedničkom suradnjom terapeut-roditelj se može uspješno djelovati.

Pomoćni izvori:

1. www.education.com/reference/article/self-regulation-development-skill/
2. pediatricdevelopmentcenter.com/specializations/arousal-and-self-regulation
3. http://asensorylife.com/self-regulation.html
4. https://elemental.medium.com/science-confirms-that-the-vagus-nerve-is-key-to-well-being-c23fab90e211
5. S.Jagar, M.K.Zdešić,A.Požgaj; PPT; Stručna podrška u RI, 2018; III.modul; 6,8str.; Zagreb