Samoregulacija - strategije za podršku

U prošlom članku smo govorili o tome što je samoregulacija, no postavlja se pitanje “Kako pružiti podršku djetetu?”. Postoje različite strategije za podršku koje pomažu djetetu da osvijesti svoje emocije, da ih prepozna te da djeluje sukladno njima. Ovo je vrlo opširna tema te ćemo za početak govoriti o tome kroz koje aktivnosti i na koje načine bi mogli djetetu pomoći da prepozna na vrijeme kada postaje uznemiren te da nauči kako može iskazati svoje osjećaje i potrebe.

Razvoj vještina samoregulacije je povezan sa okolinom, odnosno odgovorima okoline na djetetove znakove. Bronson je 2000. naveo da se razvoj samoregulacije može opisati kao postepeni prijelaz od “kontroliranja” drugih do samokontrole.

Terapeuti su ti koji procjenjuju koje bi strategije možda mogle biti uspješne za svako dijete individualno, koje aktivnosti provoditi i kako ih oblikovati kako bi se te vještine unaprijedile. Nije dovoljno samo dolje navedeno. Također želim napomenuti i važnu ulogu roditelja/skrbnika koji najviše vremena provode sa djetetom i u različitim situacijama. Trebamo “rastezati” optimalnu razinu uzbuđenja kod djeteta, koja je veoma uska kod djece sa izazovima samoregulacije kojima je ponekad jako malo potrebno da iz se “izbaci” iz optimale.

Navesti ćemo samo neke ideje koje bi mogle pomoći djetetu u osvještavanju vlastitih emocija, a koje promiču vještine samoregulacije.

1. Vizualna podrška

Sličice mogu biti od velike pomoći kao podrška djetetu na različite načine. Sličice se mogu koristiti za izradu socijalnih priča sa različitom tematikom kao na primjer o dječaku koji kada je bio uznemiren i ljut nije udarao drugu djecu, nije bacao stvari sa stola već se pokušao smiriti u “mirnom” kutku. Također se sličice mogu koristiti i tako da dijete uz pomoć njih izabere “pravu” strategiju za sebe. Djetetu se mogu staviti sličice sa aktivnostima na privjesak , odnosno strategijama sa samosmirivanje. Ili može imati uz sebe sličice zalijepljene čičak trakom te može izabrati svoju strategiju.

Ako dijete ima problem samoregulacije prilikom promjena koje ne očekuje tijekom dnevnog rasporeda, na primjer da neće danas ići u vrtić već mora kod doktora, trebalo bi pokušati sa dnevnim rasporedom uz pomoć sličica te kada dođe do promjene pokazati djetetu prekriženu jednu aktivnost i zamjensku aktivnost. Tako će se dijete moći pripremiti te će znati gdje ide i što se od njega očekuje. Za izražavanje emocija sličice mogu biti pun pogodak! Može se izraditi ploča sa emocijama uz koju će dijete uvijek moći pokazati svoje osjećaje te ćemo znati pravovremeno reagirati.

2. Igre prepoznavanja emocija

Demonstriraju se različite emocije te dijete mora pogoditi koji je to osjećaj ili se može igrati igra “Pogodi osjećaj!” na način da stavite vizualni prikaz emocija na čelo te pogađate. Za vrijeme igre mogu se povezati neki svakodnevni događaji sa objašnjenjem emocije koju dijete mora pogoditi, odnosno u kojim trenucima bi se mogao tako osjećati ili se prisjetiti nekog trenutka koji se već dogodio. Također se može prisjetiti što je uradilo u tom trenutku kada se tako osjećao. Isto tako bitno je da i vi reflektirate svoje osjećaje, situacije u kojima ste bili ljuti kao i strategije kojima ste se vi koristili, a da je to djetetu razumljivo.

3. Naglasak na emocijama i smanjenje izazova

Kada dijete pokušava uspješno izvesti zadatak, odnosno aktivnost, no ne polazi mu od ruke te vidimo znakove frustracije, ljutnje bitno je naglasiti djetetu da vidimo kako se osjeća, pružiti mu verbalni poticaj i podršku te smanjiti izazov zadatka tako da kad se dijete vrati na zadatak da ga uspješno dovrši. Vremenom povećavati ponovno izazove kako bi se dijete učilo nositi sa situacijom.

4. Zrcaljenje

Kada imenujemo ono što vidimo kod djetetova ponašanja i emocionalnu razinu te ponudimo djetetu prikladne predmete za podršku u samoregulaciji, tada djetetu pomažemo sa osvještavanjem i menadžmentom što se događa sa njihovim tijelom te im pomažemo da nauče koristiti samostalno predmete/tehnike za samoregulaciju.

5.Ko-regulator (ref: samoregulacija)

Ako ste vi smireni djelujete smirujuće na dijete, ako ste i vi uzbuđeni, ljuti također djelujete na dijete, ali u pogledu da će ono biti još uznemirenije. I također moramo pripraziti i na signale koje mi šaljemo djetetu kako verbalno tako i neverbalno.

Strategije za samoregulaciju zahtijevaju višu razinu kognitivnih vještina za riješavanje problema, samoupravljanje, prepoznavanje potrebe za razinom uzbuđenja i održavanje iste, pažnja, organizacija jezika, radna memorija, organizacija prostora, vremena, cilj, evoluacija strategija. Neke od strategija koje terapeuti znaju koristiti, osim edukacije roditelji o njihovom ponašanju i signalima, jest i težinska deka koja je ravnomjerno raspoređena po djetetovom tijelu i kroz duboki pritisak djeluje umirujuće, uklanjanje distraktora (smanjivanje vizualnih i auditivnih distraktora npr. u mirnom kutu), pritisak dlanom o sredinu prsa jer tu imamo najviše proprioceptora i prolazi lutajući živac.

Postoje i programi koji su napravljeni ciljano za rad na vještinama samoregulacije kao što je Alert program i Zone regulacije.

Dakle, ovo su samo neki od načina upoznavanja djeteta sa vlastitim emocijama.

Bitno biti UPORAN, STRPLJIV, PRISTUPATI SMIRENO I SA RAZUMIJEVANJEM te SVAKODNEVNO U SVIM SITUACIJAMA KORISTITI STRATEGIJE. Važno je educirati okolinu koja dolazi u kontakt sa djetetom da koristi ISTE STRATEGIJE kako se dijete ne bi zbunilo različitim načinom i pristupima.

Ne treba izbjegavati situacije koje djetetu predstavljaju problem, već se s njima treba uhvatiti u koštac. Znači, sa strategijama treba biti uporan (dani, tjedni dok se usvajaju), ako nakon nekog vremena ne pomažu pronaći druge alternativne strategije individualno o potrebama djeteta. Za sve navedeno bitno savjetovati se sa svojim terapeutom!

Izvor slika i pomoćni izvori: