Primjećujete da Vaše dijete ne uspijeva imitirati neke nove položaje kroz igru, teško uči nove aktivnosti, nema ideju kako bi riješilo neki problem te dolazi do izazova u izvođenju svakodnevnih aktivnosti? Možda Vaše dijete ima izazova sa vještinama praksije.
Praksija je sposobnost pomoću koje shvaćamo kako koristiti svoje ruke i tijelo u zadacima kao što je igranje s igračkama; korištenje predmeta, uključujući olovku ili vilicu; konstrukcijska igra, pospremanje sobe, odnosno sposobnost angažmana u različitima aktivnostima.
Ayres, 1989.
Praksija se sagledava kroz tri povezana dijela:
- Ideacija
- Planiranje
- Izvođenje
Dispraksija je nezrelost u organiziranju pokreta. Djeca sa dispraksijom imaju poteškoća u:
- Motoričkom učenju
- Novim zadatcima
- Generalizacijom (Ayres 1972.)
Neurološki je uvjetovana. Nezrelost razvoja neurona u mozgu. Mozak ne obrađuje informacije na način da dopušta potpuni prijenos živčanih poruka. Kada sagledamo mozak, kora mozga prima impulse iz senzornih organa. Kako dijete raste i uči, veze između neurona (neuroloških puteva) postaju uspostavljene i ojačane uspješnim učenjem. Kada dijete nauči određene obrasce pokreta kroz ponavljanje istoga dolazi do toga da je planiranje gotovo refleksno. Mozak je podijeljen na lijevu i desnu hemisferu te one surađuju. Kod djece sa dispraksijom te dvije hemisfere ne rade harmonično te nema željenih rezultata.
Dijete sa dispraksijom će teško dolaziti do nekih ideja, teže će planirati i organizirati se što učiniti i kako učiniti, dakle njima je teško naučiti kako planirati i kako koordinirati svoje pokrete, tj. aktivnosti. Kako bi usporedili, dijete sa dispraksijom će morati uvježbavati mnogo puta svaku novu aktivnost dok zdrava djeca uče spontano kroz igru. Dispraksija nije utjecaj nečije inteligencije, ali može uzrokovati poteškoće učenja. Također, ako dijete ima spoznajnih izazova vjerojatno će imati problema sa vještinama praksije, no onda dispraksija nije njegov primarni izazov već je primarni izazov problem u spoznajnom području. Treba razdvojiti ostale poteškoće od poteškoća praksije. Dijete koje je veoma inteligentno može imati problema sa vještinama praksije.
Neki pokazatelji koji mogu upućivati na dispraksiju su kašnjenje u razvoju (usporedba sa tipičnim miljokazima razvoja), teškoće poskakivanja, trčanja, šutanja, hvatanja i bacanja lopte, teškoće u socijalnim vještinama, teškoće samoregulacije (zbog frustracije), teškoće razumijevanja koncepata „u“, „na“, i slično, teškoće penjanja i spuštanja niz stube, teškoće oblačenja, teškoće vezanja vezice, često pada i sudara se sa stvarima, loš hvat olovke, nezrela grafomotorika, teškoće vožnje bicikla, manjak imaginativne igre, osjetljiv na senzorni input, teškoće imitiranja pokreta, teškoće prepisivanja sa ploče, teškoće kopiranja zadanog zadatka, teškoće snalaženja u prostoru,…
U DSM-u IV R, (dijagnostici) dispraksija je označena kao oštećena motorna koordinacija koja utječe na svakodnevne aktivnosti uključujući i akademska postignuća ( nespretnost, loša izvedba kroz sport, loša grafomotorika). Motorna ne-koordinacija nije povezana sa medicinskim problemima kao što je cerebralna paraliza, lezije mozga ili mišićne distrofije.
Dispraksiju radni terapeut procjenjuje pomoću SIPT-a (Sensory Integration and Praxis Test) i opservacije. SIPT je standardizirana procjena za koju je potrebna posebna edukacija i završen tečaj za terapiju senzorne integracije prema Ayres. Postoji više podtestova za procjenu praksije a to su Oralna praksija, Posturalna praksija, Praksija na verbalnu zapovijed, Sekvencijska praksija I Konstrukcijska praksija. Svaki od podtestova je povezan sa nekim aktivnostima svakodnevnog života. Također kroz cjelokupno testiranje i međusobno povezane testove se mogu uočiti obrasci koji ukazuju na izazov praksije. Ubrzo izlazi novi standardizirani test za senzornu integraciju EASI (Evaluation of Ayres Sensory Integration) koji će sadržavati i dio ideacije. Ideacija je veoma bitna stavka jer da bi riješili neki problem moramo imati ideju što nam u tome može pomoći da bi mogli isplanirati i izvesti tu aktivnost (npr. kad želimo dohvatiti predmet na ormaru da nam stolica može pomoći u tome). Djeca sa izazovima ideacije uglavnom će se držati njima poznatih igri, igrat će se na isti način sa istim predmetima. Dakle neće imati ideja za neke nove igre niti što im iz okoline može pomoći kako bi riješili neki problem. Imat će izazova sa npr. igrom da sagradi kućicu od nečega. Dijete će zapeti jer nema ideju od čega bi ju sagradilo te se koriste različite strategije kojima se dijete potiče da SAMO dođe do rješenja te vremenom smanjujemo korištenje tih strategija kako bi dijete što više samo razmišljalo. Potrebno je djeci dati dovoljno vremena kako bi se organizirala!
Dolje su ukratko i vizualno prikazana područja teškoća djelovanja djece sa dispraksijom. U daljnjim člancima govorit ćemo koju ulogu radni terapeut ima u ovom području te kako djeluje.

Kako bi mogli na vlastitoj koži osjetiti kako se osjećaju djeca sa dispraksijom pokušajte nacrtati zvijezdu, odnosno povlačiti crte u označenom polju dok gledate u ogledalo isti taj crtež.
- Isprintajte sliku zvijezde i stavite na stol
- Pomoćna osoba jednom rukom neka drži papir tako da ne možete vidjeti crtež zvijezde, a drugom rukom ogledalo tako da vi vidite sliku zvijezde u njemu
- Kada ste spremni krenite crtati zvijezdu, odnosno povlačiti crte između dvije zadane linije u zadanom smjeru ovisno kojom rukom pišete
- I pokušajte doći do kraja zvijezde

Vrlo često u trenutku kada zapnete jako teško možete nastaviti crtež te na mjestu gdje ste zapeli išarate taj dio. U vama se budi osjećaj frustracije i nikako se ne možete organizirati kako bi nastavili dalje sa crtanjem zvijezde. Dispraksija kod djece može izazvati i socioemocionalne probleme te im je potrebna podrška i razumijevanje.
Pomoćni izvori:
- http://occupationaltherapyforchildren.over-blog.com/article-dyspraxia-87698021.html
- https://www.pinterest.com/pin/303922674831062276/
Izvor slike:
- pixabay.com
Ostavi komentar