Sada kada više vremena provodimo sa djecom i sa našim, uglavnom, četveronožnim prijateljima, dat ćemo neke primjere kako kroz različite aktivnosti povezati dijete i kućnog ljubimca koji će ponajviše imati ulogu motivatora. No, i on će se obradovati konačnim produktom-hranom!
Prije svega želim napomenuti kako se Vaš kućni ljubimac mora osjećati sigurno i zadovoljno tijekom igre. Ako ne želi u određenom trenutku sudjelovati nemojte ga držati i uskraćivati kretanje. Također Vas molimo da ne dopuštate djetetu da “jaše” četvernožnog prijatelja ili da ga jako stišće. Zaustavite takve radnje odmah uz objašnjenje kako svi imamo osjećaje pa tako i on te da ga zbog takvih postupaka može boljeti. Sada kad smo unaprijed označili da je sigurnost kako djeteta tako i kućnog ljubimca na prvom mjestu možemo krenuti!
Kako mi imamo našeg četveronožnog patuljastog prijatelja Paška, on će nam u nekim primjerima aktivnosti biti model i naš motivator 🙂 Isto tako želim spomenuti svoje kolege Davora Duića, Blanku Gilju i Tomislava Keresmana jer svi smo kroz zajednički rad dolazili do ideja za različite aktivnosti koje unapređuju različite razvojne vještine.
1. Svakodnevna briga
Potaknite dijete da se svakodnevno skrbi za svog ljubimca na način da ima svoju dnevnu rutinu kada ga može četkati, kada mu može dati hrane, kada ga može nagraditi poslasticom uz verbalne upute već naučenih trikova kao što je: “Sjedi”, “Lezi”, “Daj pet!”. Ako dijete zaboravlja na svoje dnevne obveze, navijte alarm koji će ga podsjetiti da je vrijeme za poslužiti hranu svom prijatelju.
Kako dijete odrasta, kroz brigu o svom četvernožnom prijatelju dobije osjećaj odgovornosti koji je veoma bitan tijekom života. Također kroz npr.vađenje hrane iz vreće i stavljanje u zdjelicu koristi svoje vještine bilateralne koordinacije, okulomotrne koordinacije, njegov taktilni sustav je možda pred izazovom kada dolazi u kontakt sa nekom masnijom hranom ili hranom koja ostavlja mrvice na rukama. Dijete koristi vještine sekvencioniranja kako bi izvršilo zadatak po koracima, održava pažnju na zadatak koji je cilju usmjeren.
2. Poligon sa keksićima
Ovdje možete biti jako kreativni i iskoristiti različite predmete iz svoje okoline kako bi napravili poligon. Prvi poligon Vi možete napraviti zatim ga srušiti i reći djetetu da je sad njegov red da sagradi poligon od predmeta koje ima (opis vještina potrebnih za ovo je naveden dolje). Keksić može dijete prenositi u žlici (ako mu je preteško jer se ne uspijeva koordinirati, može nositi u nekom plastičnom tanjuru koji je širi i veći od žlice). Možete gradirati aktivnost, od lakše prema težoj. Postavite djetetu pravila kao što je da, ako mu keks ispadne, da mora na početak puta. Na taj način radimo i na samoregulaciji djeteta, odnosno ono se uči nositi sa nesupjehom i regulirati se kada nešto nije onako kako ono želi. Kako bi dodali izazov, po poligonskom putu možete staviti neke predmete npr. razbacati čarape (jež) koje dijete ne smije doatknuti da ga ne ubode jer tada mora na početak.
Kroz ovu aktivnost prelaska poligona dijete mora koristiti spektar vještina kako bi bilo uspješno u njoj. Djetetov senzorni sustav (konkretno vestibularni, proprioceptivni, taktilni, vizualni sustav) mora funkcionirati. U osnovi mora imati dobru shemu tijela, svjesnost tijela kako bi znao gdje mu je ruka u odnosu na ostatak tijela, gdje se ono nalazi u prostoru. Obično djeca prelazeći poligon zaborave da nose žlicu sa keksićem u ruci jer im je teško koordinirati se. Zatim radimo na vještinama bilateralne koordinacije, održavanju ravnoteže, vizualnom praćenju, jačanju hvata, socioemocionalnim vještinama, vještinama samoregulacije, ali i vještinama praksije. Dijete mora imati ideju kako prijeći taj poligon, treba motorički isplanirati taj prelazak. Kada ono samo slaže poligon suočen je i sa riješavanjem problema, mora imati ideju što iz prostora iskoristiti na koji način, gdje staviti, koji je korak prvi, odnosno treba sekvencionirati. Cijela aktivnost je cilju usmjerena, a cilj je uspješno prenijeti keksić u zdjelicu svog četveronožnog prijatelja! 🙂
U videu smo Vam snimili jedan primjer poligonskog zadatka.
3. Hod po otocima
Cijeli pod može biti lava ili more. Dijete ne smije upasti u lavu, a ima samo dva otoka (dva jastuka) uz pomoć kojih može doći do odredišta, odnosno svog prijatelja koji čeka poslasticu. Otoci se mogu pomicati. Tijekom ove aktivnosti potičemo dijete da samo isplanira kako pomicati “otoke” da bi došlo do cilja.
Dakle, radimo na vještinama praksije (ideacija, motoričko planiranje), sekvencioniranju, bilateralnoj koordinaciji, održavanju ravnoteže, riješavanju problema, prelaženju srednje linije tijela,uključujemo proprioceptivni i vestibularni sustav, dijete mora procijeniti koliko daleko baciti otok da bi mogao zakoračiti na njega, itd.
4. Pogodi gdje je keks!
Svi volimo ovu igru! Trebaju Vam dva ili tri ili više (ovisno o dobi i sposobnostima djeteta) istih predmeta, npr. čaša. Pokažete ispod koje ste sakrili keks i krenite premetati čaše. Dijete mora pratiti i pogoditi gdje je keks! 🙂
Ova aktivnost potiče održavanje pažnje, vizualno praćenje.
5. Veterinar
Ovo je igra pretvaranja. Dijete ne mora liječiti samo stvarnog kućnog ljubimca, već i imaginarnog. Različiti predmeti iz okoline mu mogu predstavljati stetoskop, toplomjer i slično. Do svoje 3. godine života, dijete bi trebalo pokazati igru pretvaranja tijekom koje će koristiti različite predmete u svojoj igri koji će predstavljati nešto što oni u realnom životu nisu (npr. žlica neće biti samo predmet za jelo već može biti čarobni štapić). Postoji i standardizirana procjena koja se zove The Child-Initiated Pretend Play Assessment (ChIPPA) koja procjenjuje kvalitetu igre pretvaranja koju dijete samo inicira.
Pomoćni izvor:
Ostavi komentar