Radnoterapijski savjeti za učitelje za prilagodbu pisanja

Mnogi učitelji sve više se susreću sa djecom koja imaju poteškoća sa aktivnosti pisanja kao što je neuredan rukopis, djeca previše jako ili previše slabo pritišću olovku o papir, ne poštuju razmak, spori su ili uopće ne znaju prepisati odnosno kopirati slovo ili oblik. Tada bi se trebalo obratiti radnim terapeutima koji će procijeniti što možda dovodi do navedenih problema te dok dijete nastavlja na terapije kod njega učiteljima i roditeljima će dati savjete kako za to vrijeme prilagoditi aktivnost individualno o potrebama djeteta. Dolje su navedeni neki od radnoterapijskih savjeta za prilagodbu aktivnosti pisanja.

Ako dijete ima problema sa razmakom između riječi, tada se može koristiti štapić koji će postaviti nakon napisane riječi i zatim nastaviti pisati drugu riječ nakon završetka štapića, ili može dijete postaviti vlastiti prst između dvije riječi pomoću kojeg će lakše vidjeti koliko razmak mora biti.

Ako ne zna npr. pri pisanju pisanih slova snalaziti se u crtovlju, tada se donji dio crtovlja može obojati u žutu boju markerom kako bi dijete vidjelo do kuda ide malo slovo, a do kuda veliko. Postoje različite strategije za različite situacije u kojima terapeut mora biti i kreativan.

Ako dijete ima poteškoća sa hvatom olovke koji nije funkcionalan tada radni terapeut procjenjuje na koji način može i adaptirati olovku uz različite nastavke koji omogućuju djetetu funkcionalan hvat olovke. Ponekad je dovoljno da dijete piše sa skraćenom olovkom kako bi ju mogao pravilno držati.

Naravno prije svega dijete mora imati pravilnu posturu za vrijeme sjedenja (stopala na tlu, koljena presavijena na 90°, kut između bedara i trupa 90°, uspravna leđa, ruke položene na stolu da se ramena ne podiži ili da se dijete sagiba kako bi došlo do stola,..).

Također može se koristiti i kosa podloga čiji su benefiti opisani dolje na postavljenoj slici.

Neki od mogućih savjeta koje bi radni terapeut mogao predložiti navedeni su na dolje:. Naravno sve ovisi individualno o situaciji, mogućnostima i djetetu jer jedna strategija može uspjeti sa jednim djetetom, a možda ne i sa drugim.

Prilagodba zahtjeva pisanog zadatka

Dopustiti više vremena za pisanje zadatka
Dopustiti učeniku da započne pisati ranije
Poticati učenje korištenja tipkovnice da se poveća brzina i čitljivost pisanog zadatka *
Imati unaprijed pripremljen papir za zadatak sa dobro označenim mjestima za datum, ime, prezime, itd.

Prilagodba količine pisanog zadatka

Umjesto da učenik piše cijeli zadatak, omogućiti mu već djelomično ispunjen zadatak tako da on može ispuniti bitne detalje i sl., odnosno da je dio zadatka već napisan a učenik piše drugi dio

Smanjiti pogled na urednost već više gledati točnost napisanog
Ponegdje dopustiti skraćenice; neka učenik razvije repertoar skraćenica zapisanih u bilježnici
Smanjiti prepisivanje sa ploče-npr.dati mu već unaprijed zadane zadatke u kojima on mora napisati samo rješenje (produktivnije praćenje nastavnog sadržaja)
Npr. Ako se od učenika očekuje da odgovori na pitanje punom rečenicom onda neka odgovori tako na pola zadataka, a ostatak neka nadopuni jednom riječju.
Ako se od učenika očekuje da prepiše cijele definicije tada mu omogućiti skraćenu verziju definicije ili mu ponuditi već napisanu definiciju koju mora podcrtati sa markerom te neka prepiše samo bitne riječi ili ako je moguće neka nacrta neke riječi

Prilagodba kompleksnosti

Imati papir povezan sa bilježnicom na kojem su napisana slova (veliko pisano slovo kraj pisanog slova) za prisjećanje (lakše prati nego da je isto položeno na ploči ili zidu)
Ako učenik ima problema sa smještajem naslova, datuma u bilježnici tada mu omogućiti korištenje plastificiranog papira koje će uvijek biti uz dijete s tim da se taj papir izreže na mjestima koja su namijenjena naslovu, datumu, imenu, i sl. tada učenik stavi plastificirani papir na bilježnicu i piše u rupe te kad taj dio izvrši može maknuti papir i nastaviti pisati zadatak

Razviti kooperativne zadatke za pisanje gdje će se u grupi podijeliti uloge „pisača“, „čitača“, „ilustratora“, „organizatora informacija“,…

Prilagodba pribora

Dopustiti učeniku da koristi ili olovku ili kemijsku ili bojicu, ovisno o tome s kojim mu je lakše pisati. Neki učenici više vole bojice (deblje) zbog boljeg kontakta s papirom.
Označiti učeniku bojom crtovlje za bolju vizualnu percepciju prostora koje može koristiti
Omogućiti učeniku da piše na papiru sa podignutim crtama crtovlja za osvještavanje prostora unutar kojeg mora pisati (glitter glue)
Ponekad pri teškoćama u prepisivanju sa ploče može poslužiti kosa ploča (slanted board). Prednosti:
- Koso postavljena ploča doprinosi boljoj poziciji ramena i ruke te također je papir bliže djetetu i ono bolje vidi
- Kosa ploča može pripomoći i u boljem određivanju pritiska pri pisanju
- Ravna podloga ne pruža pravilnu posturu pri pisanju dok kosa ploča podiže vizualno polje te time potiče uspravni posturalni stav
- Kraći opseg podizanja i spuštanja glave pri prepisivanju sa ploče (može doprinijeti boljem zapamćivanju zadataka sa ploče pri prepisivanju jer je vrijeme do papira skraćeno)

Dodatne informacije o prilagodbi pribora za pisanje možete pogledati ovdje.

Izvor slika: