rana intervencija slika

Što je rana intervencija?

Danas je pojam rane intervencije sve poznatiji. Pod ranom intervencijom možemo smatrati bilo koje postupke koji se što prije primjenjuju (npr.nakon moždanog udara ili neke traumatske ozljede mozga). No, ako sagledavamo ranu intervenciju u djetinjstvu osim gore navedenog, ranom intervencijom se smatraju svi postupci usmjereni prema djetetu odmah od rođenja ukoliko je za to ukazana potreba.

Prema Zakonu o socijalnoj skrbi rana intervencija je socijalna usluga koja obuhvaća stručnu poticajnu pomoć djeci i stručnu i savjetodavnu pomoć njihovim roditeljima, uključujući i druge članove obitelji te udomitelja za djecu, kod nekog utvrđenog razvojnog rizika ili razvojne teškoće djeteta. Usluga rane intervencije se pruža djetetu kod kojeg je u ranoj dobi utvrđeno odstupanje u razvoju, razvojni rizik ili razvojne poteškoće, u pravilu do navršene treće godine života, a najdulje do navršene sedme godine života djeteta ( https://gov.hr/moja-uprava/obitelj-i-zivot/socijalna-skrb/prava-i-usluge-za-osobe-s-invaliditetom-iz-sustava-socijalne-skrbi/usluga-rane-intervencije/1809 ).

Kome je potrebna rana intervencija?

Svako dijete koje je u riziku (dijete sa kromosomskim poremećajima, dijete koje ne postiže miljokaze u određenom periodu, dijete koje je zlostavljano, zanemarivano, itd.) bi trebalo biti praćeno i uključeno u ranu intervenciju. Postoje različiti uzroci oštećenja mozga u djece koji uzrokoju neurorazvojne poteškoće (od blagih do teških) kod djece. Poteškoće se mogu javiti u jednom, više ili svim razvojnim područjima. To mogu biti različiti sindromi, hipoksično ishemična oštećenja, intrakranijalno krvarenje, i slično. Stručnjaci sagledavaju prediktore i moderatore ozljede kako bi znali u kojem razvojnom području je moguće da će dijete imati poteškoća i koliko je možda to oštećenje teško. Prediktori ozljede su opseg i topografija ozljede, a moderator je vrijeme nastanka ozljede (A.Katušić; 2018.; Neurobiološki temelji rane intervencije; Stručna podrška u Ranoj intervenciji II.modul; Mali Dom Zagreb; prezentacija). Što je ozljeda veća to je povezanija sa lošijim ishodom, a što se tiče topografije ozljede to označava koji dio mozga je zahvaćen te na temelju tog možemo doći do zaključka u kojem području će dijete vjerojatno imati izazova (u spoznajnom području, motoričkom, i drugo).

Ono što možemo istaknuti jest to da terapeuti ovisno o procjeni sagledavaju djetetove snage i izazove. Kod djetetovih izazova se pokušava zaključiti u kojem razvojnom području ima najviše izazova te se razmišlja da li to područje utječe na problem u nekom drugom području što je obično potvrdno. Sva razvojna područja su međusobno isprepletena. Npr. ako dijete ima izazov u spoznajnom području, tada teže planira pokrete, teže riješava probleme na koje nailazi itd. To utječe na sporiji motorički razvoj, komunikaciju, socioemocionalne vještine, vještine praksije. Isto tako ako je primarni izazov motorički razvoj, dijete sa manjkom kretanja ima manje iskustva i manje prilika za spoznajne, komunikacijske, socijalne vještine, i sl. Dakle, treba dijete gledati u cjelini kako bi znali na koji način pristupiti djetetu, oblikovati individualni plan rada sa djetetom te gdje staviti naglasak.

Prošle teme su nam bile prenatalni razvoj i neki neurološki procesi. Ovdje ćemo spomenuti još neke činjenice koje su važne za samu ranu intervenciju. Postoje razdoblja koja se nazivaju kritična razdoblja, odnosno to je uzak vremenski prozor tijekom kojeg se može najviše utjecati na određena područja, više nego što će se moći u nekom drugom razdoblju. Zato je bitno pružiti odgovrajuće podražaje i poticajne aktivnosti u pravo vrijeme (M.Jovančević, C,Ježić; Utjecaj istraživanja razvoja mozga na novi pristup poticanja ranog rasta i razvoja djece; Dijete Vrtć Obitelj; br.48; 2007. 5.stranica). Pa tako ako dijete nije izlagano vizualnom podražaju unutar prvih 6 mjeseci života vizualni korteks se neće razviti kako bi se trebali razviti, odnosno djetetov funkcionalni vid se neće u potpunosti razviti. Jer ako nema iskustva nema promjena odnosno razvoja mozga. Spomenut ćemo maladaptivnu plastičnost. Ona se događa kada dolazi do prestimulacije djeteta koja nije prikladna, djetetov organizam na to reagira stresom i time zapravo kočimo učenje. Dakle, sve aktivnosti moraju biti točno odmjerene i prikladne za svako dijete individualno. Pa..što još znati vezano za ranu intervenciju?

Rana intervencija ima holistički pristup kojem je u središtu obitelj kao cjelina.

Jedna od najbitnijih uloga stručnjaka je podrška obitelji i savjetodavni rad. Roditelj bi sa terapeutom trebao biti cijelo vrijeme kako bi terapeut educirao roditelje kako svakodnevno postupati sa djetetom jer je to jedini način za uspjeh! Jednom tjednom jednostavno nije dovoljno. Ono što terapeuti moraju je pokušati sve potrebne postupke sa djetetom kroz savjete i vođenje implementirati u obiteljsku svakodnevicu kako bi se isto to moglo što više puta ponavljati na dnevnoj bazi, a da roditelji ne ulažu previše dodatnog vremena u “vježbe” u ovom vremenu koje je ionako previše ubrzano. Rana intervencija potiče terapije u kući korisnika kako bi se i okolina mogla prilagoditi djetetovim potrebama, ali i jer je to prirodno okruženje djeteta i obitelji.

Ono što bi trebalo isticati ranu intervenciju u pogledu stručnjaka koji je provode je timski rad, odnosno transdisciplinarnost. To je tim koji komunicira i radi zajedno. Karakterizira ga takozvano “otpuštanje uloga”, odnosno da svatko poznaje područje onog drugog te isto to uz suradnju implementira u svoj rad. Što to točno znači? To znači da na timskim sastancima stručnjaci koji rade sa istim djetetom dijele svoja mišljenja, imaju dostupne dnevnike rada te rade preporuke za to dijete. Pa će tako fizioterapeut razmišljati i o komunikacikaciji, spoznaji, odnosno kako motorika i određeno postupanje mogu doprinijeti i razvoju spoznaje i komunikacije (za poticanje spoznaje i komunikacije savjetuje se sa edukacijskim rehabilitatorom i logopedom), dok će logoped na govoru raditi uz pravilno postupanje i pozicioniranje o kojem se savjetovao sa fizioterapeutom. To je čar transdisciplinarnog rada. Tada svi zajedno sa roditeljima radimo na istom te je samim tim i veća šansa za napredak (naravno sve ovisi o procjenama, težini oštećenja, odnosno individualno). No, kod nas je malo teže uspostaviti transdisciplinarni tim jer je naš sustav takav koji malo koči. Veliki je broj djece, terapeuti su uglavnom preopterećeni, jako je malo vremena da bi se uspostavio transdisciplinarni tim koji će imati redovite sastanke, savjetovanja i slično. No, stručnjaci se trude koliko god su u mogućnosti pružati što kvalitetniju uslugu. Neke ustanove su u tom i uspjele!

Zatim rad sa roditeljima.. U ranoj intervenciji je zapravo nužno i bitno da je roditelj u prostoru. Mi smo ti koji moramo savjtima, znanjem, razumijevanjem pružiti ponajprije podršku roditeljima, smjernice kako svakodnevno postupati sa djetetom. Neki navode kako im je teško kad je roditelj unutra jer osjećaju pritisak u smislu da stalno moraju imati dijete u rukama i “raditi”. I sama sam se tako osjećala osobito kad sam tek krenula raditi. Razumljivo je da se neki terapeuti tako osjećaju, jer neki roditelji nesvjesno to i rade. Možda ne znaju što očekivati ili očekuju nešto drugo od onog što vide . Zato je bitno sagraditi povjerenje i dobar odnos sa roditeljima te im objasniti kako je bitan proces naučiti čekati odgovor djeteta, objasniti zašto se čeka, zašto se ne okreće dijete fizički već se na druge načine potiče da se sami okrenu (npr.uz praćenje vizualne mete) . Roditelju se objašnjava što gleda, a isto tako da i on sam izvodi te aktivnosti ispred terapeuta kako bi ga terapeut modificirao i osvjestio. Sve navedeno im pruža podršku, samopouzdanje, kompetencije, da i oni sami razvijaju vještine koje potiču njihovu djecu. Bit će samim tim zadovoljniji, a kad je roditelj zadovoljan zadovoljno je i dijete. Naš sustav je jako težak i pun je nepravilnosti što zapravo svi osjećamo na vlastitoj koži. Neki manje neki više. Zato je roditeljima bitno pružati podršku i na psihološkoj razini. Neke ustanove imaju psihologe koji vode grupne radionice što se pokazalo u nekim ustanovama veoma uspješno, što nažalost manjka u našem sustavu.

Sve aktivnosti koje se preporuče roditeljima za rad kod kuće trebale bi biti smislene, cilju usmjerene, i što jednostavnije tako da su roditelji u mogućnosti isto to implementirati u svakodnevicu. Npr. terapeut je u kućnoj posjeti te promatra hranjenje. Uočava detalje koji bi se trebali promijeniti kako bi hranjenje bilo uspješnije. Neki od savjeta mogu biti (naravno sve ovisi o procjeni djeteta i njegovih individualnih potreba) da se ugasi TV, radio kako ga to ne bi ometalo u aktivnosti, da se modificira pribor za jelo (npr.zadeblja drška kako bi dijete lakše uhvatilo pribor), promijeni boja pribora (npr.visokokontrastna drška, tj.crno bijela ako dijete ima ustanovljene poteškoće funkcionalnog vida), da se uspori i čeka pri hranjenju, da se unesu geste za “Još”, i slično. Dakle, u samo ovoj aktivnosti vidimo potrebu za različitim stručnjacima. Da roditelj ne bi radio na toj aktivnosti sa 4 različita stručnjaka, taj 1 stručnjak koji je došao u posjetu ima podlogu i iz drugih područja svojih kolega sa kojima se prethodno savjetovao te dijeli zajedničke strategije roditeljima kako bi se implementirali u svakodnevicu.

Zadatak roditelja je shvatiti koliko je bitna dosljednost, stalno ponavljanje istog da bi došlo do promjena. Zato je to timski rad i sa roditeljima koji bi trebali biti desna ruka terapeuta. Možda cijeli susret roditelji sami budu trebali izvoditi sa djetetom, dok ih terapeut promatra i savjetuje 🙂 Sve ima svoje zašto 🙂 Isto tako, neki savjeti se ne odnose samo na djecu sa rizikom, već i na onu koja nisu u riziku, ali se kroz različite načine može djelovati na gušće umrežavanje neurona i usvajanja različitih vještina.

Pomoćni izvori:

  1. M.Jovančević, C,Ježić; Utjecaj istraživanja razvoja mozga na novi pristup poticanja ranog rasta i razvoja djece; Dijete Vrtć Obitelj; br.48; 2007. 5.stranica)
  2. A.Katušić; 2018.; Neurobiološki temelji rane intervencije; Stručna podrška u Ranoj intervenciji II.modul; Mali Dom Zagreb; prezentacija
  3. a-osobe-s-invaliditetom-iz-sustava-socijalne-skrbi/usluga-rane-intervencije/1809