Radna terapija je zdravstvena djelatnost kojoj je cilj što samostalnije funkcioniranje u svakodnevnom životu, pa tako i na području samozbrinjavanja. Vezanje vezica je vrlo kompleksna aktivnost za koju dijete mora biti spremno, odnosno zrelo kako bi moglo usvojiti svaki korak te aktivnosti. Razvojna dob kada bi dijete trebalo usvojiti vezanje vezica je oko 6 godina, no danas je sve učestalije da sve manje djece može oko te dobi samostalno vezati vezice.
Komponente aktivnosti koje utječu na uspješnost učenja i usvajanja vještine vezanja vezica su:

• bilateralna koordinacija
• koordinacija oko – ruka
• fina motorika
• pažnja
• praksija (motoričko planiranje, sekvencioniranje, izvođenje)
• pamćenje
• dobro funkcioniranje senzoričkih sustava

Neki možda smatraju da to i nije bitno jer danas postoje različite cipele za djecu koje ne zahtijevaju vezanje već su na čičak traku, no ipak kako djeca odrastaju dolazi trenutak kada bi trebala naučiti vezati vezice. U školi to može značiti da će im učiteljice morati vezati cipele što dovodi i do problema sa samopouzdanjem jer možda drugi vršnjaci su samostalni u toj aktivnosti. Zato treba dijete poticati u učenju i usvajanju te aktivnosti, no ne forsirati kako ne bi došlo do neželjenog efekta.

Neka djeca će odbijati bilo kakav pokušaj vezanja vezica te tada je bitno pronaći način koji je njemu motivirajući. Ovisno o interesima djeteta možete razviti igru, pa tako na primjer ako dijete jako voli pse možete ili isprintati sliku psa te probušiti rupice na papiru psu oko vrata i dijete mora provući vezicu kroz rupice kako bi mu stavio povodac i zavezati mašnicu uz vašu pomoć. Ili jednostavno uzmete plišanog psića te mu vrpcu mora zavezati oko vrata kao povodac kako psić ne bi pobjegao.
Ako dijete ima poteškoća u pamćenju koraka vezanja vezica možete mu slikati svaki korak aktivnosti i posložiti mu sličice pravilnim redoslijedom kako bi dijete moglo pratiti korake ili ako dijete više preferira mobitel možete snimiti svaki korak aktivnosti.
Ako dijete miješa vezice i teško razaznaje gdje koja mora ići možete jednostavno obojati jednu stranu vezice odnosno da jednu stranu vezice ostavite primarne boje (npr.ostaviti je u crnoj boji), dok drugu možete obojiti u npr.žutu boju kako bi se dijete lakše vizualno organiziralo.
Ako je djetetu teško učiti tu aktivnost dok mu je cipela na nozi (jer mora sagnuti glavu i prilagoditi posturu tijela aktivnosti) tada možete cipelu staviti na stol ispred djeteta.
Ako dijete voli pjesmice postoje različite pjesmice za vezanje vezica (npr. “Zečje uši”, “Mašna”)
Dakle, učenje vezanja vezica ne morate odmah započeti učiti na cipelama, već kroz različite igre učite dijete vještini vezanja mašnice na poklonima, izradi mašnice-narukvice, i slično. Mogu se koristiti i različite teksture, materijali.
Postoje i jednostavniji načini vezanja vezica, a jedan od njih je u dolje postavljenom videu.