Došli ste na koncert. Vidite orkestar gdje svaki glazbenik svira po svome: violine presnažno, puhači prebrzo, bubnjevi preritmično. Zvuči kaotično, zar ne? Tako izgleda živčani sustav djeteta koje je preosjetljivo – bez ravnoteže i koordinacije, sve je preintenzivno i teško za pratiti. Mnoga djeca s kojom se u radu susrećemo u području terapije senzorne integracije prema Ayres pokazuju preosjetljivost u jednom ili više osjetilnih područja.

Zamislite da hodate kroz grad i da su sva svjetla odjednom deset puta jača nego inače, osobito u božićnom razdoblju. Na svakom uglu je pjesma i žamor. što vas dodatno ometa. Mirisi iz pekarnice, parfumerije i restorana miješaju se u jedan snažan val koji vam se čini gotovo opipljivim, kao da vam pritišće lice. Ljudi prolaze preblizu, gomila je izašla vani na advent, a svaki dodir – slučajan ili nenamjeran – osjetite kao veliku nelagodu. Dok pokušavate ostati smireni, vaše tijelo vam govori da je svega previše: previše svjetla, previše zvukova, previše mirisa, previše svega odjednom. Srce brže kuca, a jedino što želite je pronaći mirno, tiho mjesto gdje vas ništa ne ometa, ne grebe i ne zasljepljuje.

Za mnogu preosjetljivu djecu, običan dan može biti upravo takav. Okolina koja se nama čini sasvim normalnom, njima može biti bučna, jaka, intenzivna – ponekad čak i nepodnošljiva. Kada roditelji uspiju vidjeti svijet kroz ovu perspektivu, lakše je razumjeti zašto dijete ponekad reagira povlačenjem, izbjegavanjem, plačem ili frustracijom, smrzavanjem. Nije riječ o tvrdoglavosti ili „pretjerivanju“ – nego o stvarnoj borbi njihovog živčanog sustava da se nosi s podražajima koji su za njih jednostavno previše.

Ovakve reakcije često zbunjuju roditelje i skrbnike, jer se naizgled „obične“ svakodnevne situacije pretvaraju u izazove koji mogu utjecati na djetetovo ponašanje, koncentraciju i samoregulaciju. Razumijevanje različitih oblika preosjetljivosti prvi je korak prema stvaranju podržavajućeg okruženja u kojem dijete može napredovati.

Strategije sa aspekta senzorne integracije za djecu sa senzoričkim izazovima kao što je preosjetljivost na određene podražaje iz okoline tijekom Božića usmjerene su na pripremu, rutinu i prilagodbe koje odgovaraju senzoričkim potrebama djeteta. Blagdani donose mnoge promjene koje mogu dovesti do senzornog preopterećenja, pa proaktivan pristup može pomoći u stvaranju lijepog, povezujućeg iskustva za sve.

PRIPREMA I PLANIRANJE

Koristite vizualne rasporede:

Napravite vizualni kalendar ili “socijalnu priču” kako biste djetetu pokazali što može očekivati u razdoblju prije Božića, uključujući zabave, putovanja i promjene u uobičajenoj rutini.

Obavijestite obitelj i prijatelje:

Unaprijed obavijestite članove obitelji o specifičnim senzoričkim potrebama vašeg djeteta. Objasnite okidače, poput nelagode zbog zagrljaja, glasnih naglih zvukova i predložite alternativne načine interakcije, poput najave i pitati „Daj 5“ i slično u razini njegovih očiju umjesto zagrljaja. Reducirajte broj gostiju.

Isplanirajte strategije “povlačenja”:

S djetetom dogovorite plan kako može signalizirati da je preopterećeno i da mu je potreban odmor, na primjer, tajnom riječju ili signalom rukom ili uz vizualnu podršku. Ukoliko to niste u mogućnosti, pratite djetetove signale koje šalje svojim ponašanjem te prepoznajte na vrijeme prevenirati preopterećenje podražajima. Pripremite strategiju za odlazak s događaja ako je to potrebno.

Pregled novih okruženja:

Prije posjeta novom mjestu, kao što je kuća rođaka, pokažite djetetu fotografije tog mjesta kako bi se upoznalo s okruženjem. Najava osoba koje dolaze u posjetu. Razlomiti posjete da nije u domu previše osoba.

PRILAGODBE OKOLINE

Stvorite miran prostor:

Odredite mirnu, tihu “utvrdu” ili kutak u kući i kod rodbine. Opremite taj prostor poznatim i umirujućim predmetima, poput deke s utezima, omiljenih knjiga ili anti-stres igračaka, slušalice, plastelin i slično.

Upravljajte vizualnom stimulacijom:

Odlučite se za mirna božićna svjetla umjesto onih koja bljeskaju, jer mogu biti previše stimulativna. Boja neka nije jaka već topla žuta umirujuća boja svijetla. Uvodite nove ukrase postupno i razmislite o tome da spavaće sobe ostanu bez ukrasa kako biste zadržali dosljedan i miran prostor. Također možete sa djetetom izrađivati ukrase za borić te na taj način dijete kontrolira kako će borić izgledati (također pripaziti od čega i koje boje ćete koristiti kako ne bi bio previše vizualno stimulativan).

Prilagodite slušni podražaj:

Koristite slušalice za poništavanje buke („radničke“ slušalice) kako biste smanjili utjecaj glasne glazbe ili gužve na okupljanjima.

Kontrolirajte mirise:

Pazite na jake mirise od mirisnih svijeća, božićnog drvca i blagdanskog kuhanja. Koristite proizvode s mirisom vanilije, koji obično djeluju umirujuće, ili otvorite prozore svako određeno vrijeme kako biste prozračili prostorije.

UMIRUJUĆE I REGULATORNE AKTIVNOSTI

Osigurajte duboki pritisak i uključite “težak posao”:

Aktivnosti koje pružaju duboki pritisak mogu biti vrlo umirujuće jer stimuliraju i nervus vagus (ili lutajući živac koji ima ulogu u regulaciji emocija kod djece jer pomaže tijelu da se smiri, opusti i prijeđe iz stanja stresa u stanje sigurnosti i ravnoteže). Pokušajte čvrsto umotati dijete u deku, ponuditi “medvjeđe” zagrljaje ili mu dati plišanu igračku s utezima.

Ko-regulator:

Imajte miran ton glasa, ostanite smireni jer dijete upija našu energiju. Zamislite da ste vi uznemireni te vam dođe još netko uznemiren, postajete još više uznemireniji. Tako da pokušajte pronaći svoje načine samoregulacije u slučaju da ste i Vi preopterećeni što je moguće za vrijeme blagdana kao što je umirujuća glazba, duboko disanje, u nekoj situaciji brojati do 10 prije reakcije, i sl.

Rasporedite pauze za kretanje:

Uključite česte pauze za kretanje ili “teške poslove” (proprioceptivne aktivnosti) kako biste pomogli djetetu da ostane regulirano. Npr.  šetnje radi gledanja božićnih lampica (na mjesta za koja znate da su jednobojnih svjećica bez blještavila i treperenja svijetla), izvođenje “životinjskog hoda” ili nošenje teških predmeta poput namirnica (odlazak u trgovinu možete potkrijepiti i vizualno te djetetu dati da nosi i prenosi teže namirnice u košaru, gura kolica do blagajne, stavlja na traku na blagajni, nosi vrećice do automobila i sl).

Spakirajte torbu za smirenje:

Spremite prijenosnu torbu s poznatim predmetima koji pomažu djetetu da se samoregulira, kao što su antistres igračke, predmeti za žvakanje, omiljena dekica i grickalice, vizualna podrška.

Isprobajte blagdanske senzorne kutije:

Napunite kutiju svečanim predmetima različitih tekstura, poput zvončića, crvenih i zelenih pompona ili čak kinetičkog pijeska s mirisom. Istražujte, igrajte se jer kroz igru koja je djetetova glavna aktivnost, dijete najviše uči!

UPRAVLJANJE BLAGDANSKIM DOGAĐAJIMA I TRADICIJAMA

Fokusirajte se na poznatu hranu:

Blagdanski obroci mogu biti preplavljujući zbog nepoznatih tekstura i mirisa. Nemojte vršiti pritisak na dijete da isprobava nove stvari ukoliko je djetetu taj vremenski period ionako previše stresan i pobrinite se da su dostupne poznate “sigurne namirnice”. Uključite dijete u pripremu jela. Možete koristiti vizualni raspored tj korake kuhanje-vizualni recept.

Postepeno otvaranje poklona:

Otvaranje više poklona pred drugima može biti previše stimulativno (od taktilnog, auditivnog, osjećaj pritiska kad svi gledaju što dijete radi, očekuju povratnu informaciju i slično). Otvorite poklone u zasebnoj sobi, dopustite djetetu da otvori samo nekoliko odjednom.

Odjenite se udobno:

Dajte prednost udobnoj, poznatoj odjeći umjesto “neugodnih” blagdanskih odjevnih predmeta („ugly christmas sweater“, šljokičastoj odjeći, ..). Ako je potrebna nova blagdanska odjeća, neka je dijete nosi kratko vrijeme unaprijed kako bi se naviknulo na teksturu te ispod toga neka nose udobnu poznatu majicu. Polako svakodnevno navikavajte dijete na odjeću, oblačite igračke i slično.

Posjećujte tijekom manje gužve:

Ako posjećujete prometna mjesta poput trgovina ili Djeda Mraza, pokušajte ići u manje gužvovitim terminima ili potražite posebne sate prilagođene senzornim potrebama koji nude slabiju rasvjetu i manje buke.

Ovaj je članak nastao i zato što smo se svi rado pridružili inicijativi naše kolegice Sanje Lulić, s ciljem osmišljavanja senzorički prilagođenih božićnih radionica za preosjetljivu djecu. Ideja je jednostavna, ali iznimno važna: omogućiti svakom djetetu da samo izabere što mu u tom trenutku treba i što mu donosi osjećaj ugode. Neka će djeca poželjeti biti u mirnom kutku, skrivena u šatoru; neka će trebati slušalice kako bi smanjila buku; druga će htjeti plesati, taktilno istraživati različite materijale ili se jednostavno umiriti gledajući nježne lampice.

I sve je to u redu — sve dok se dijete osjeća sigurno, prihvaćeno i sretno, bez i najmanjeg pritiska okoline.

Upravo to i jest cilj: stvoriti prostor u kojem se svako dijete može opustiti i biti ono što jest. Jer svi zaslužujemo ovaj period godine provoditi u miru, veselju i slobodi da biramo ono što nam najviše odgovara.