Rođena sam u mjesecu ljubavi i maškara u Šibeniku. Od malena bavila sam se ritmičkom gimnastikom te sam još uvijek ostala u tom sportu, no sada kao sutkinja.

Završila sam srednju školu za fizioterapeute te sam ipak željela upisati nešto drugačije nakon završetka srednje škole, a da je opet srodno sa započetom strukom. I tako sam završila studij radne terapije 2013. godine na Zdravstvenom veleučilištu u Zagrebu.

Od završetka studija pa nadalje kao i svi terapeuti sam išla na različite radionice i edukacije među kojima je tečaj za komunikaciju izmjenom slika (PECS) i program certifikacije za Ayres terapiju senzorne integracije koji je organizirao HURT sa Amerikancima (University of Soutern California), a sastojao se od 4 modula.

Staž sam odradila u Domu za starije i nemoćne osobe “Park” i u Specijalnoj bolnici za zaštitu djece sa neurorazvojnim i motoričkim smetnjama Goljak.

Nakon staža otvorila se prilika za zamjenu jednu školsku godinu u Osnovnoj školi “Vodice” gdje sam radila sa djecom koja imaju poteškoća na različitim područjima kao što je pisanje, održavanje pažnje, itd. Tu sam vidjela veliku ulogu koju imaju radni terapeuti u redovnim školama. Zatim mi se ponovno pružila prilika za posao.

Radila sam u području terapije senzorne integracije u Centru za rehabilitaciju Silver, na području koje je moj najveći interes i to u okružju sa psima, a ja sam veliki ljubitelj životinja (čak sam željela na početku veterinu).

Da se mene pita imala bi cijelu Noinu arku u kući, ali.. Ne pita me se. No, zato sam kroz život imala psića Rikija u Šibeniku, te hrčka Charlija tijekom studija i sada zeku Paška sa najboljim mužem Lukom koji mi je velika podrška u svemu pa i u mojim mušicama.Volimo zajednička putovanja. Volim život. Volim uživati u malim stvarima i u svakom danu tražim i radim nešto što me veseli. A ako sam kroz dan u žurbi, opet ne dopuštam da mi dan prođe bez nečeg što me veseli, pa makar to bilo 5 minuta sjedenja na suncu ili pjevanja (bolje rečeno vrištanja) u autu. Mislim da je život kratak da ne uživamo u njemu. Vjerovatno zbog tog stava o životu i jesam radni terapeut koji kad svi misle da se nešto ne može, nađe način kako se to nešto ipak može!