Radna terapija u pedijatriji

Što je samoregulacija?

Gotovo svakodnevno se suočavamo sa situacijama gdje dolazi do izražaja naša samoregulacija. Zamislite se u situaciji da se vraćate umorni sa posla, a tramvaj je pun ljudi, vruće je, svako malo netko vas gurne, buka je, svako crveno svijetlo na semaforu je vaše, osjetite neugodne mirise… Najradije bi vrištali, gurnuli sve i izašli iz tramvaja. No, kontrolirate svoje misli, osjećaje, odnosno upravljate sami sobom na način da ostajete smireni i to s ciljem da ste brzo kući. U ovoj situaciji postoji mnogo komponenti kojima vi upravljate i uspješno se uspijevate regulirati.

Dakle, što je samoregulacija? Samoregulacija je sposobnost upravljanja i kontrole nad vlastitim ponašanjem, mislima, te mijenjanje istih u skladu sa zahtjevima situacije. Uključuje sposobnost inhibicije prvog odgovora, odupiranje od nevažnih stimulansa, te ustrajanje u zadacima čak i kada ne uživamo u njima. Samoregulacija je naša sposobnost održati razinu uzbuđenja u optimalnoj razini.  Na primjer dijete se ujutro budi za školu te se mora prilagoditi zahtjevima školske okoline (održavati pažnju, slušati, itd.). Zatim kada dođe kući mora svoj živčani sustav prilagoditi drugim zahtjevima, a navečer i za spavanje. Prilagodba okolini, stalno mijenjanje potreba i zahtjeva od živčanog sustava zahtijeva kompleksno procesiranje u mozgu.

Dr. Ayres navodi: “Mozak mora organizirati sve podražaje ako će se osoba kretati i ponašati normalno. Mozak lokalizira, sortira podražaje kao prometni policajac što pomiče automobile. Kada podražaji teču na dobro organiziran način, mozak može koristiti te podražaje za formiranje percepcije, ponašanja i učenja. No kada ti podražaji teču neorganizirano, život može biti kao prometni zastoj u vrijeme špice.”. 

Mnoga djeca sa problemom samoregulacije imaju i problem lošeg senzornog procesiranja i motoričkog planiranja. Dijete može demonstrirati česte emocionalne uspone i padove, iritabilnost, poteškoće sa prijelazima ili loše reakcije na neočekivane događaje, probleme hranjenja,… Dijete promatramo kroz njegovo ponašanje. Neka djeca imaju velikih problema sa samoregulacijom te mogu demonstrirati i autoagresiju.

Dijete bi kroz razvoj trebalo samostalno razviti strategije samoregulacije nesvjesno. Strategije za samoregulaciju zahtijevaju višu razinu kognitivnih vještina za riješavanje problema, samoupravljanje, prepoznavanje potrebe za razinom uzbuđenja i održavanje iste, pažnja, organizacija jezika,  radna memorija, organizacija prostora, vremena, cilj, evoluacija strategija.

Ovisno o procjeni terapeuta koriste se različite strategije. Dakle, postoje različite strategije koje se mogu koristiti u svrhu pomoći djetetu sa samoregulacijom, no ne postoji recept za isto.

Još jedna veoma važna komponenta je ko-regulator. Često je ova komponenta zaboravljena, no vema je važna.   Ko-regulator je osoba koja je uz dijete. Djeca osjećaju i upijaju kao spužvice. Na primjer, kada ste vi uznemireni, a uz vas je osoba koje je također uznemirena, nervozna, kako biste reagirali? Bili bi još uznemireniji. No kako bi reagirali kada bi došla uz vas osoba koja je smirena, pozitivna? Ta osoba bi vas smirila, vaša anksioznost bi popustila. Pa tako i djeca. Ovisno i o vašem odgovoru uz dijete će i dijete reagirati. To uključuje i ton, brzinu govora, govor tijela.

 

Izvor slika:

www.markmerrill.com/how-to-make-your-child-angry/

Pomoćni izvori:

www.education.com/reference/article/self-regulation-development-skill/

pediatricdevelopmentcenter.com/specializations/arousal-and-self-regulation

http://asensorylife.com/self-regulation.html

 

 

Ostavite komentar

Powered by themekiller.com