O autoru

Lea Balja Pancirov | Radna terapijaRođena sam u mjesecu ljubavi i maškara 1992.godine u Šibeniku. Od malena bavila sam se ritmičkom gimnastikom te sam još uvijek ostala u tom sportu, no sada kao sutkinja.

Završila sam srednju školu za fizioterapeuta te sam ipak željela upisati nešto drugačije nakon završetka srednje škole, a da je opet srodno sa započetom strukom. I tako sam završila studij radne terapije 2013. godine na Zdravstvenom veleučilištu u Zagrebu.

Od završetka studija pa nadalje kao i svi terapeuti sam išla na različite radionice i edukacije među kojima je tečaj za komunikaciju izmjenom slika (PECS) i program certifikacije za Ayres terapiju senzorne integracije koji je organizirao HURT sa Amerikancima (University of Soutern California) a sastojao se od 4 modula.

Staž sam odradila u Domu za starije i nemoćne osobe “Park” i u Specijalnoj bolnici za zaštitu djece sa neurorazvojnim i motoričkim smetnjama Goljak.

Nakon staža otvorila se prilika za zamjenu jednu školsku godinu u Osnovnoj školi “Vodice” gdje sam radila sa djecom koja imaju poteškoća na različitim područjima kao što je pisanje, održavanje pažnje, itd. Zatim mi se ponovno pružila prilika za posao na godinu dana.

Radila sam u području terapije senzorne integracije u Centru za rehabilitaciju Silver, na području koje je moj najveći interes i to u okružju sa psima, a ja sam veliki ljubitelj životinja (čak sam željela na početku veterinu).

Da se mene pita imala bi cijelu Noinu arku u kući, ali.. Ne pita me se. No, zato sam kroz život imala psića Rikija u Šibeniku, te hrčka Charlija tijekom studija i sada zeku Paška sa najboljim mužem Lukom koji mi je velika podrška u svemu pa i u mojim mušicama. Volimo zajednička putovanja. Volim život. Volim uživati u malim stvarima i u svakom danu tražim i radim nešto što me veseli. A ako sam kroz dan u žurbi, opet ne dopuštam da mi dan prođe bez nečeg što me veseli, pa makar to bilo 5 minuta sjedenja na suncu ili pjevanja (bolje rečeno vrištanja) u autu. Mislim da je život kratak da ne uživamo u njemu. Vjerovatno zbog tog stava o životu i jesam radni terapeut koji kad svi misle da se nešto ne može, nađe način kako se to nešto ipak može!

Powered by themekiller.com